Intervju: Hanna Beširević
Prvo nam reci nešto o sebi. Živjela si u Oslu, Parizu, Meksiku, sada u Lisabonu, ali rodom si iz BiH?
Rođeni Sarajlija da! Prema 23 and Me, ja sam 98,9 Bosanka! Sa 6 godina smo emigrirali u Norvešku zbog rata i od tada se selim. Uvijek sam sebi govorila da ću prije nego što ostarim naučiti 10 jezika. Prije godinu dana preselila sam se u Lisabon i učim svoj šesti jezik (portugalski). Možda je to nešto o meni. Polako sam sve bliže i bliže tom cilju.
A’MARIE je bio tvoj prvi posao s ovih prostora. Kako ti je bilo raditi ovdje? Jesi li našla zajednički jezik s nama?
Apsolutno. Svidio mi se taj aspekt i doista mi je donio toliko radosti. Radeći uz tim duhovitih, stvarnih i marljivih žena, bilo je zaista divno. Bila sam tako iznenađena niskom razinom stresa. Imali smo toliko puno outfita za snimanje, ali tim je bio potpuno staložen i posložen. Uvijek osjećaš pritisak kao fotograf ako snimanje ne ide brzinom kojom bi trebalo, uvijek imaš konačnu isporuku u glavi tijekom dana. Ali činilo se da sam u ovom timu jedina koja se tako osjećala. Vibra je bila skroz opuštena i velika vjera da ćemo uspjeti, i uspjeli smo!
Je li ovo bila prva kampanja iz ovog kraja? Kako si se osjećala u vezi toga?
Snimanje ove kolekcije bilo je tako posebno. Prvi put sam radila u Hrvatskoj i to u selu gdje je rođena moja baka. Ali osim toga bilo je nevjerojatno surađivati sa svim tim talentiranim Hrvaticama. Shvatila sam koliko su ljudi ovdje opušteniji i koliko sebe ne shvaćaju ozbiljno, već marljivim radom postižu fantastične rezultate. Možda je to bilo jedno od najopuštenijih snimanja na kojima sam bila i kako prikladno – kolekcija se zove “fjaka”.
Reci nam nešto o svom prvom poslu u modnoj industriji? Kako je sve počelo?
Kad sam završila sveučilište u Parizu, nisam znala čime se želim baviti. Dobila sam praksu u maloj tvrtki za proizvodnju modnih filmova, pišući na njihovom blogu. Tada smo morali odraditi pripravnički staž da bismo diplomirali. Promatrala bih urednike u društvu, ulazili su i izlazili kad god su htjeli, a sve što su trebali je provoditi sate gledajući prekrasne snimke modnih filmova. Mislila sam da to izgleda nevjerojatno i činili su se prilično slobodnima. Pomislila sam kako je to sjajan način za zaradu. Pitala sam svog tadašnjeg šefa mogu li i ja probati. On nije bio baš strpljiv učitelj, samo mi je bacio puno snimaka i tražio da nešto napravim. Sate sam provela na YouTubeu pokušavajući shvatiti što svaka tipka na tipkovnici znači u Final Cut Pro i kako mogu sve to urediti. Nakon mjesec dana uspjela sam nešto napraviti. Mom se šefu to svidjelo i dopustio mi je da počnem organizirati materijal za urednike. Nakon toga sam i sama postala urednik, počela uređivati za mnoge ljude unutar modne industrije u Parizu. Bio je to sjajan način da se nauči proces kako sve to funkcionira. Vi ste na samom kraju kreativnog procesa i morate sve to sastaviti. Što je najvažnije, morate se snaći u svim pogreškama. Provela sam toliko sati razmišljajući kako se to može usavršiti. Danas mi puno pomaže kada sjednem planirati filmske i foto projekte. Omogućuje mi da uvijek imam na umu uređivanje.
Godinama si radila u Chanelu kao fotograf, koji je jedan od najvećih u industriji mode i ljepote. Kakvo je tvoje iskustvo rada u kući za Chanel oblikovalo tvoj fotografski stil i pristup?
S Chanelom ste uvijek dio velikog tima i ogromne produkcije. Morate slušati potrebe klijenta i nakon toga biti prilično brzi u svojim odlukama. Kao da ste dio većeg kotača. Pristup me naučio profesionalizmu i ne shvaćati stvari osobno. Stilski je svakako oblikovao način na koji snimam portrete. Morala sam pronaći ravnotežu u klasičnom svijetu Chanela, ali mislim da imam svoju osobnost.
Kako je bilo fotografirati Keiru Knightley za Chanel Beauty ili Lady Gagu za Tiffany and Co.? Možeš li podijeliti neke nezaboravne trenutke ili uvide iz tog iskustva?
Keira Knightly bi se smijala mojim jadnim šalama i sve na snimanju je napravila toliko opuštenim, učinila je da sve bude tako intimno i posebno. Lady Gaga je takva profesionalka koja je s takvom lakoćom i brzinom napravila apsolutno sve što se od nje traži. S njom je to zapravo bio pravi uvid u to da na bilo kojoj razini svoje karijere možeš olakšati život sebi i s ljudima s kojima radiš. Modna industrija može biti brutalna, ali i ne mora.
Sada si počela režirati filmove. Prelazeći s fotografije na režiranje filmova, kako su se razvijale tvoje vještine vizualnog pripovijedanja i što te je točno k tome privuklo?
Jedna sekunda filma je oko 25 fotografija. Film čini da sve oživi. Dobivamo pokret, zvuk i vidimo svijet potpuno drugačije. To je veći medij koji treba pokušati shvatiti. Veći u smislu da morate surađivati s puno više ljudi, nevjerojatnih voditelja odjela koji imaju svoje ideje i doprinos u udahnjivanju života priči. Fotografija je moj vlastiti trenutak u kojem držim fotoaparat u ruci i gledam kroz njega. Uvijek sam bila zadivljena ljudima koji mogu uzeti medij i s njim progovoriti istinu. To je ono što me u početku privuklo ovome. U stalnoj sam potrazi za više sirove istine u svojim filmskim i fotografskim projektima. Osjećam da nisam još stigla do “onog mjesta”. Potrebno je toliko iskustva i pokušaja i pogrešaka. Izazovno je i stalno me drži na nogama.
Možeš li s nama podijeliti neke značajne projekte ili iskustva iz svoje karijere?
Uvijek sam govorila „da“ stvarima iako ponekada možda nisam ni znala što trebam raditi. To me dovelo do mjesta i prostora koji su bili nevjerojatni i iz kojih sam toliko puno naučila. Bila sam vezana na vrhu broda kako bih fotografirala golemi val na Tahitiju, iako možda nisam bio najbolja osoba za taj posao. Ali napravila sam to. Pretpostavljam da ono moje najvrjednije je da imaš iskustvo. Normalno je da pogriješiš, to je vitalni dio našeg putovanja ovdje na ovom prekrasnom planetu. I napravila sam mnogo pogrešaka.
Gledajući unatrag na svoju karijeru, što bi savjetovala mladim fotografima ili filmašima koji žele istražiti različite kreativne puteve poput tebe?
Uvijek recite „da“ zajednici fotografa i filmaša oko vas. Probajte. Ako započneš u vlastitom dvorištu, vidjet ćeš što je oko tebe i to će bit jedinstveno. Jer nitko ne može ispričati tvoju priču, to samo ti možeš. Kreativci su sretni što uvijek iz ničega mogu stvoriti nešto. Gledajte na to kao na vizualni mikrofon za stvari koje želite reći. Provodimo toliko vremena uspoređujući se s drugima i želeći imati ono što oni imaju. Želimo imati njihove poslove i prilike. Ali to nas samo može odvratiti od onoga što je zapravo tu – ispred nas.
